Razumijevanje kulturnih razlika – koliko se razlikujemo i koliko smo isti?

Jul 27, 2018 | BLOG BA, Opšte teme

Ako ste ikada poslovali na ovim prostorima (Adriatic, ex-Yu, region zapadnog Balkana ili kako god da se sada zove) sigurno ste mogli da čujete kako svako za sebe tvrdi da je specifičan i da to nešto, što se „tamo negdje“ radi, ne može da „prođe“ na ovom tržištu. Najčešće su u pitanju nijanse, ali su one toliko važne da izazivaju dosta nesuglasica između ljudi sa različitih podneblja. E to je kultura. U svojoj najjednostavnijoj formi, definicija kulture bi mogla da se svede na rečenicu „mi to tako radimo ovde“.

Dakle, riječ je o načinu na koji se stvari rade. Način se često razlikuje i u okviru iste nacionalne kulture u zavisnosti o kom specifičnom dijelu govorimo: geografija, grupa, dio i sl. imaju uticaj.

Na primjer, možemo prepoznati neke opšte odlike švajcarske kulture u nacionalnom okviru, međutim treba imati na umu da postoje itekako različite kulturne norme i u okviru švajcarske kulture, jer među Švajcarcima ima podgrupa Njemaca, Francuza i Italijana svako sa svojim kulturnim naslijeđem. Čak i u okviru njemačkog govornog područja, u Švajcarskoj postoje kulturne razlike između onih u istočnoj i centralnoj oblasti Švajcarske.

Kultura je kompleksna i teško ju je definisati.

Zapravo, kultura su naučeni skup zajedničkih vrednosti i stavova, uvjerenja i običaja i ponašanja koje jedno društvo razlikuje od drugog. Sve ono što se vidi (ponašanje, običaji, prije svega), samo je vrh ledenog brijega, a ispod su sve usvojene „stvari“ (način razmišljanja, uvjerenja, vrijednosti i sl.) koji utiču na ponašanje. Zato se kultura i predstavlja slikovito kao ledeni brijeg – najveći dio je nevidljiv.

Slika preduzeta iz članka Meliorate – Torben Rick.
Originalni članak: original article.

Do kog stepena je kultura važna?

Menadžer koji posluje u međunarodnom okruženju bi trebalo da može da odluči koliku pažnju treba da posveti kulturnim razlikama i predviđanju ili čak razumijevanju ponašanja.

Koji su elementi kulture koji kreiraju razlike?

Elementi kulture su mnogobrojni. Radna etika, Ekonomski razvoj, Komunikacija, Jezik, Religija, Vrijednosti, Stavovi, Uvjerenja samo su neki od elemenata kulture. Svaki od ovih elemenata utiče na kreiranje opšteg društvenog kulturnog okruženja koje posljedično utiče i na organizacionu i poslovnu kulturu.

Koliko smo u regionu različiti?

Istražujući ovu temu, naišli smo na istraživanje čovjeka po imenu Hofstede Gert, koji se ozbiljno bavio proučavanjem kulture i to u organizacijama. Kako je bio zaposlen u IBM-u kao psiholog imao je prilike da iz prve ruke posmatra i proučava kulturu, prije svega u IBM-u koji je tada (pričamo o 70-im godinama prošlog vijeka) imao kancelarije u preko 50 zemalja na 3 kontinenta. Kako je IBM imao kancelarije u Radovljici, u Sloveniji, obrađen je i ovaj region u sklopu njegovih istraživanja. Ovdje ćemo ukratko prepričati ono što se može naći na linku: https://www.hofstede-insights.com/country-comparison/croatia,serbia,slovenia,the-usa/

Napomena da nema svih ex-Yu država već samo Slovenija, Hrvatska i Srbija.

Šta kaže kulturni model o nama?

Istražujući i upoređujući kulture, došao je do 6 dimenzija koje odlikuju svaku kulturu:

1. Odnos prema moći (PD – Power Distance)

Ova dimenzija govori o tome da nisu svi, u svim društvima jednaki (iznenađujuće?) i odražava stav društva i pojedinaca prema nejednakostima. Odnos prema moći je indeks, koji odslikava nivo do kojeg se ovakvo stanje prihvata.

Slovenija, Hrvatska i Srbija su na ovoj dimenziji ostvarile indeks koji je viši, što znači da ljudi prihvataju hijerarhiju u kojoj svako ima svoje mjesto i da se o tome ne treba dalje raspravljati. Hijerarhija u organizaciji se posmatra kao odraz naslijeđene nejednakosti, centralizacija je popularna, podrijeđeni očekuju da im se kaže šta treba da rade, a idealni šef je dobronamjerni autokrata.

2. Izbjegavanje nesigurnosti (UA – Uncertainity Avoidance)

Budućnost je neizvjesna i UA odslikava stav prema neizvjesnosti. Kontrola ili prepuštanje? Ova neizvjesnost doprinosi anksioznosti i pojedine kulture se sa ovom anksioznošću suočavaju na različite načine. Stepen do kog se pripadnici određene kulture osjećaju ugroženim od strane neizvjesnih ili nepoznatih situacija i kako se sa tim nose odslikan je ovim indeksom.

Slovenija, Hrvatska i Srbija imaju snažne preferencije ka izbjegavanju neizvjesnosti. U ovim kulturama postoji emotivna potreba za pravilima (iako pravila skoro nikada ne rade u praksi), vrijeme je novac, ljudi imaju poriv da budu zauzeti i da rade naporno, preciznost i tačnost su normalni, postoji otpor ka inovacijama i sigurnost je veoma važan motiv za svakog pojedinca.

3. Individualizam naspram kolektivizma

Osnovno pitanje je stepen nezavisnosti pojedinaca u društvu. Da li je slika sebe definisana u terminima „ja“ ili „mi“. U individualističkim društvima ljudi bi trebalo da se brinu samo zbog sebe i najbliže porodice. U kolektivističkim društvima ljudi radije biraju pripadnost nekoj grupi, koja se brine o njima u zamenu za lojalnost.

Slovenija, Hrvatska i Srbija su kolektivistička društva. Ovo se vidi na dugoročnoj posvećenosti pripadnošću grupi, bilo da je to porodica, familija ili nešto treće. Lojalnost u kolektivističkim društvima se smatra najvišom vrijednošću i važnija je čak i od drugih pravila, normi i regulative čak!

4. Muški princip naspram Ženskog principa (Masculanity vs Femininity)

Visok rezultat (Muški princip) ovog indeksa implicira da dominiraju principi kompetetivnosti, postignuća i uspjeha, gdje je uspjeh definisan pobjednikom/gubitnikom. Vrijednosni sistem koji počinje u školi i nastavlja se kroz organizacije raznih vrsta.

Nizak rezultat (Ženski princip) ovog indeksa znači da dominiraju vrijednosti, kao što su briga o drugima i kvalitet života. Ovakva društva su ona gdje je kvalitet života znak uspjeha i izdvajanje iz okoline nije pohvalno. Osnovno pitanje je, šta motiviše ljude – želja da se bude najbolji (muški princip) ili da vam se sviđa ono što radite (ženski princip)?

Slovenija, Hrvatska i Srbija su društva vođena ženskim principom. U takvim kulturama, fokus je na zajedničkom radu u funkciji preživljavanja, menadžeri teže konsenzusu, ljudi cijene jednakost, solidarnosti i kvalitet života. Konfilkti se rješavaju kompromisom i pregovorima. Podsticaji kao što su slobodni dani i fleksibilnost su na cijeni. Fokus je na dobrobiti, a socijalni status se ne pokazuje.

5. Dugoročnost naspram kratkoročnosti (Long Term Orientation vs Short Term Orientation)

Ova dimenzija opisuje, kako svako društvo održava veze sa sopstvenom prošlošću, dok se suočava sa izazovima sadašnjosti i budućnosti i načinom na koji se postavljaju prioriteti u odnosu na ova dva egzistencijalna cilja. Normativna društva koja imaju nizak indeks ove dimenzije, na primjer više vole da održavaju tradiciju i norme, dok promjene doživljavaju sa sumnjom. One kulture koje imaju visok indeks, sa druge strane, imaju pragmatičniji pristup: podstiču napore i edukaciju kao način da se pripreme za budućnost.

Slovenija, Hrvatska i Srbija nemaju jasne preferencije kada je ova dimenzija u pitanju.

6. Uzdržanost naspram Udovoljenja (Indulgence vs Restraint)

Jedan od izazova sa kojim se čovječanstvo susreće i sada i u prišlosti, je stepen do kojeg se mala djeca socijalizuju. Bez socijalizacije, mi ne postajemo „ljudi“. Ova dimenzija odražava nivo do kojeg ljudi pokušavaju da kontrolišu svoje želje i impulse, a na osnovu načina na koji su odgojeni. Relativno slaba kontrola je „udovoljenje“ – „indulgence“ a relativno stroga kontrola je „uzdržanost“ – „restraint“.

Slovenija, Hrvatska i Srbija pokazuju da su ove kulture – kulture uzdržavanja. Takva društva imaju tendenciju ka cinizmu i pesimizmu. Uzdržanost je percipirana kao društveno prihvatljiva, a udovoljavanje sopstvenim potrebama je nekako pogrešno.

Ako pogledamo SAD na grafikonu, vidimo gdje su ključne razlike i uočavamo koliko je region zapravo sličan, odnosno blago nijansiran kada je riječ o ovim kulturnim dimenzijama.

Da li nam je ovo znanje potrebno?

Svakako. Iz ugla poslovanja u različitim državama, važno je za svakog menadžera da uoči ove suptilne razlike i da ih adekvatno uzme u obzir prilikom procesa upravljanja. Razlike su tu, možemo ih ignorisati, ili ih možemo prihvatiti. Priroda ne voli monolitne kulture, a voli diverzitet. Diverzitet omogućava razvoj, omogućava da svako da svoj najveći doprinos razvoju u skladu sa sopstvenim snagama.

Šta vi mislite? Da li je Gert Hofsteder u pravu?

untitleddatalabDatalab tim

Simboličnim potpisom želimo da obuhvatimo sve pojedince, zaposlene, saradnike, partnere i korisnike sa kojima svakodnevno učimo, stičemo i razmenjujemo iskustvo, znanje, probleme i rješenja. Bez svih zajedno, svega ovoga ne bi bilo. Čitajte nas redovno i javite koje vas teme i informacije zanimaju! Jer danas više nego ikad važi: kad imaš informaciju, imaš moć. Ekipa Datalaba svoje znanje dijeli sa vama! Podijelite dalje…

X