Racionalna upotreba (ne)finansijskih resursa preduzeća

Jan 17, 2018 | Novosti, Poduzetništvo, Poslovna rješenja |

 „Prvo je pravilo: Nikad ne izgubi novac. Drugo pravilo: Nikad ne zaboravi prvo pravilo.”

- Warren Buffett

Princip racionalnosti upotrebe (ne)finansijskih resursa, jedan je od osnovnih finansijskih principa u svim preduzećima. Poslovne grupacije mogu imati značajne multiplicirajuće učinke poslovanja od racionalne upotrebe nematerijalnih resursa npr. način organiziranja promotivne kampanje i sl.

Resurs [1]  (fr. „la ressource“ , „sredstvo, izvor“, lat. resurgere, „izvirati“) je sredstvo, koje je potrebno za provođenje ili dovršavanje jedne radnje. Resurs može biti materijalno dobro ili nematerijalna imovina. Uglavnom se podrazumjeva oprema za proizvodnju, novac, tlo, sirovine, energija ili djelatnici. Najčešći primjeri sredstava koja se svrstavaju u nematerijalnu imovinu[2] su: računalni softver, nakladnička prava, izdaci za razvoj, robna marka, know-how, goodwill, patenti, licencije, koncesije, zaštitni znakovi i slična prava, franšize, dozvole, marketinška prava, dizajn…

Racionalno upravljanje finansijskim resursima je obezbjeđivanje finansijskih sredstava i iznalaženje najbolje kombinacije izvora finansiranja (sopstvenih prihoda i tuđih sredstava – npr. kredita), kao i njihov namjenski utrošak za unaprijed planirane troškove.

Princip racionalnog upravljanja (ne)finansijskim resursima podrazumijeva:

  • odvijanje svih poslovnih aktivnosti prema određenom redu i prema pravilima: npr. urgencija na naplatu dospjelih prihoda (za ispostavljene fakture/račune), plaćanje svih računa za dospjele troškove do određenog datuma u mjesecu I slično;
  • planiranje prihoda (priliva) kao i njihovu namjensku upotrebu za plaćanje planiranih troškova (rashoda);
  • kontrolu racionalne upotrebe (ne)finansijskih resursa (novčanih sredstava, zaliha, opreme, kadrova i drugih resursa preduzeća/grupacije).

Racionalnost upotrebe (ne)finansijskih resursa ne mora biti povezano isključivo sa štedljivošću, nego može značiti i efikasniju upotrebu resursa preduzeća. Štedljivost upotrebe resursa odnosi se prije svega na finansijske resurse, dok se efikasnom upotrebom nefinansijskih resursa postiže kvalitetnije „trošenje“ i upotreba neopipljive imovine preduzeća.

Na koji način će biti organizovana kontrola racionalne upotrebe (ne)finansijskih resursa preduzeća/grupacije zavisi od unutarnje organizacije rada. Uobičajeno je da kontrolu racionalne upotrebe svih resursa preduzeća/grupacije vrši Direktor ili od njega ovlašteno lice npr. Finansijski direktor i to u određenim rokovima (dnevno, sedmično, mjesečno, polugodišnje i godišnje). Za redovno, pismeno, izvještavanje o izvršenoj kontroli racionalne upotrebe resursa u preduzeću/grupaciji propisuju se i odgovarajući rokovi izvještavanja npr. do kraja sedmice, do 10-tog u mjesecu i sl.  Preduzeće/grupacija može utvrditi način i rokove izvještavanja i za vanredne kontrole upotrebe (ne)finansijskih resursa, a ne samo za redovne kontrole.

Racionalnost upotrebe (ne)finansijskih resursa podrazumijeva postizanje očekivanih ušteda troškova i povećanje prihoda u preduzeću/grupaciji. Za primjenu principa racionalnosti propisuju se ne samo odgovarajuće kontrolne mjere i menhanizmi, nego prije svega preventivne mjere i postupci.

Postizanje očekivanih ušteda troškova i povećanje prihoda u preduzeću/grupaciji ostvaruje se:

  • namjenskim korištenjem svih resursa i imovine za osnovnu djelatnost preduzeća/grupacije;
  • odgovornim postupanjem uz primjerenu brigu i štedljivost, bez pogrešnog predstavljanja činjenica i finansijskih pokazatelja;
  • pravovremenim i potpunim ispunjavanjem preuzetih poslovnih i radnih obaveza;
  • realiziranjem planiranih vrijednosti;
  • blagovremenim izvršavanjem međusobno povezanih poslovnih aktivnosti unutar preduzeća/ grupacije, u odnosima sa: kupcima, dobavljačima i poslovnim partnerima;
  • primjenom znanja i vještina u svakodnevnom unapređenju poslovanja preduzeća/grupacije;
  • sprečavanjem nepravilnosti u izvršavanju poslovnih zadataka;
  • urgencijom ili provjerom pravovremenog/ispravnog vršenja poslovnih zadataka;
  • argumentovanim prijedlozima za unapređenje radne učinkovitosti i sveukupnog poslovanja preduzeća/grupacije.

Ukoliko se bilo koji od (ne)finansijskih resursa preduzeća/grupacije neadekvatno koristi, potrebno je utvrditi uzroke nastale situacije, pokušati samostalno otkloniti manje nedostatke i/ili za veće nedostatke informisati nadležna lica u preduzeću/grupaciji odnosno tražiti upute za potrebno postupanje, a kako ne bi nastao gubitak (ne)finansijskih resursa.

Ako u preduzeću/grupaciji ne postoje precizne upute o načinu postupanja sa (ne)finansijskim resursima, potrebno je utvrditi odgovarajuće politike i procedure koje će to definirati. U suprotnom ne može se očekivati da će zaposlenici samoinicijativno, ukoliko nemaju od ranije usvojene navike štedljivosti i efikasnosti, poduzimati „očekivane“ preventivne aktivnosti na racionalnoj upotrebi (ne)finansijskih resursa.

Kada su u preduzeću/grupaciji propisana pravila i procedure za racionalno upravljanje (ne)finansijskim resursima, to je postizanje ovog principa jednostavnije tj. jednostavnije je izvršiti kontrolu racionalnog utroška (ne)finansijskih resursa preduzeća/grupacije.

Strateški menadžment preduzeća/grupacije treba biti trajno opredjeljen da razvija organizacijsku kulturu koja će podrazumijevati primjenu principa racionalnosti upotrebe (ne)finansijskih resursa odnosno nagrađivati inovativna rješenja kojima se unapređuju svi ili većina poslovnih procesa. Parcijalna primjena principa racionalnosti odnosno primjena principa racionalnosti samo na pojedine organizacione jedinice, a ne na cjelokupan poslovni sistem i sve pojedince u njemu, ne može trajno doprinijeti uspješnosti i dugoročnoj održivosti ovog principa. Zbog toga je veoma važno da strateški menadžment  vlastitim primjerom racionalne upotrebe (ne)finansijskih resursa suštinski prezentira trajno opredjeljenje za poštovanjem ovog poslovnog principa.

lejla-softic

Autor: Lejla Softić, dipl.oec.  –  SoftConsulting s.p. 

Smatra da razvoj karijere bez kontinuiranog ulaganja u osobni razvoj i unapređenje znanja i vještina nije moguće postići u 21. stoljeću. Konstantno usavršavanje i stjecanje novih znanja i vještina podjednako važno, za uspješnu karijeru, koliko je značajno disanje za naš život i zdravlje.

X