Finansijsko odlučivanje zasnovano na limitima

Nov 23, 2017 | Novosti, Poduzetništvo, Poslovna rješenja |

Ljudi su plaćeni zbog svoje sposobnosti rasuđivanja i odlučivanja!”

- Elliott Jaques

Finansijsko odlučivanje zasnovano na limitima vrši se sa ciljem delegiranja procesa odlučivanja na niže nivoe upravljanja i  utvrđivanja odgovarajućeg  stepena izloženosti riziku od strane donosilaca (finansijskih) odluka. Finansijska politika i odlučivanje zasnovano na limitima treba biti precizno definirana, a donosioci odluka upoznati sa finansijskim posljedicama nepostupanja u skladu sa istom.

Politike[1] ​ se donose za upravljanje rizicima (jednim ili skupini rizika), kojima se potvrđuju smjernice za ovladavanje rizicima i postavljaju osnovni limiti, te preciziraju indikatori u odnosu na analizu profil rizičnosti i izloženost skupini rizicima. Pomoću sustava mjerenja i, nadzora rizika, postavljaju se limiti za prihvatljive razine rizika i nadgleda njihova implementacija.

Finansijsko odlučivanje zasnovano na limitima izloženosti riziku u svojoj poslovnoj praksi najčešće primjenjuju banke i druge finansijske institucije, pri obavljanju svoje osnovne djelatnosti. Najbolje prakse iz bankarstva i finansija, u primjerenom obimu i formi, mogu se primjeniti i za finansijsko upravljanje u drugim djelatnostima, a odgovarajući sistem finansijskog odlučivanja zasnovan na limitima treba i mogu koristiti i drugi privredni subjekti, za obavljanje vlastite djelatnosti.

Više je razloga zašto dobre prakse iz bankarstva, u dijelu finansijkog odlučivanja zasnovanog na limitima, trebaju u svom poslovanju „usvojiti“ i ostale poslovne organizacije, a najznačajniji su:

  • mogućnost finansijskog planiranja i racionalnog upravljanja resursima preduzeća;
  • decentralizacija finansijskog odlučivanja i upravljanja;
  • kontrola adekvatnosti finansijskih odluka;
  • sprečavanje izvršavanja neplanskih aktivnosti;
  • automatizacija procesa finansijskog odlučivanja;
  • finansijska stabilnost i profitabilnost poslovanja preduzeća itd.

Finansijsko planiranje podrazumijeva i utvrđivanje budžeta odnosno planiranje prihoda i rashoda, kao i racionalno upravljanje (ne)materijalnim resursima preduzeća, u skladu sa poslovnim ciljevima.

Očekivati da će donosioci odluka, naročito na nižim nivoima odlučivanje, znati upravljati finansijskim resursima, bez prethodno utvrđenih planskih vrijednosti, nije temeljna odrednica racionalnog finansijskog upravljanja.

Kontrolu ispravnosti donesenih (finansijskih) odluka moguće je izvršiti samo ukoliko postoje odgovarajući finansijski pokazatelji na osnovu kojih se može uporediti profitabilnost poslovanja i odlučivanja.

Osnovna prednost finansijskog odlučivanja na osnovu limita je u mogućnosti praćenja raspoloživih sredstava za konkretne projekte, odjele ili aktivnosti, koji su u nadležnosti donosioca odluka. Prilikom definiranja limita (izloženosti) za pojedine projekte ili aktivnosti mogu se utvrditi precizni finansijski parametri odlučivanja, koji ukoliko se pokažu finansijski isplativim, mogu se koristiti kao poslovni model za automatizirano finansijsko odlučivanje. Na taj način može se izvršiti utvrđivanje limita po pojedinom donosiocu odluke ( npr. limiti odlučivanja koje ima rukovodilac nabave i sl.), a sistem limita se može detaljnije definirati do pojedinih operativnih aktivnosti (npr. limiti odlučivanja za nabavu stalnih sredstava  i sl.).  Definirani limit odlučivanja služe za planiranje i praćenje troškova po određenoj grupi, mjestu ili sredstvu potrošnje u preduzeću, ali se koriste i za sprečavanje obavljanja finansijskih transakcije koje će negativno uticati na poslovanje i prekoračenje limita odlučivanja.

Finansijsko odlučivanje zasnovano na limitima vrši se sa ciljem obezbjeđivanja finansijske stabilnosti i profitabilnosti poslovanja preduzeća.  Analizom finansijskog poslovanja strateški menadžment može utvrditi korektivne mjere u preduzeću u obliku odgovarajućih limiti finansijske odgovornosti pojedinih zaposlenika, a za koje preduzeće neće preuzimati finansijske odgovornosti.

Za sve što nije definirano budžetom ili je potrebno izvršiti korekciju utvrđenog limita vrši se rebalans ranije utvrđenih finansijskih vrijednosti (limita), uz pismeno odobrenje strateškog menadžmenta.

Praktična primjena finansijskih limita i pismeno odobrenje za vanredne troškove (nabavke) podrazumijeva da se za:

  • finansijske odluke koje su operativnog karaktera utvrđuju limiti po nosiocima operativnih aktivnosti, kao i odgovornosti za nastale štete (npr. Direktor će propisati limit za eventualne blagajničke manjkove i sl.);
  • postizanje očekivanih ušteda troškova i povećanje prihoda unaprijed utvrđuju planske vrijednosti (minimalni i maksimalni limiti), kako bi se pravovremeno izvršila kontrola očekivane profitabilnosti odnosno izbjeglo negativno poslovanje preduzeća;
  • vanredne i „značajnije“ neplanirane troškove traži pismeno odobrenje strateškog menadžmenta.

Iako se kontroling odnosi na cjelokupno poslovanje poduzeća, njegov veliki dio čine plan i analiza. Zahvaljujući kontrolingu, strateški menadžment je informiran o svemu što se događa u preduzeću, a radi kvalitetnijeg odlučivanja. Kontroling kao instrument upravljanja je podrška strateškom menadžmentu u procesu odluĉivanja. Trajna opredjeljenost strateškog menadžmenta za kontinuiranim upravljanjem kvalitetom svih poslovnih procesa u preduzeću, dugoročno će obezbjediti uspješno finansijsko poslovanje i ostvarenje planiranih poslovnih i finansijskih ciljeva preduzeća.

Donošenje finansijskih odluka, koje su zasnovane na limitima, treba biti jedan od strateških ciljeva profitabilnog finansijskog upravljanja preduzećem. Mjesečna kontrola realizacije budžeta odnosno finansijskog odlučivanja zasnovanog na limitima i poduzimanje potrebnih aktivnosti, kako bi se poslovne odluke donosile u skladu sa planiranim budžetom, treba biti redovna „operativna“ aktivnost strateškog menadžmenta i svih ovlaštenih lica za donošenje finansijskih odluka, a u skladu sa utvrđenim limitima finansijskog odlučivanja.

lejla-softic

Autor: Lejla Softić, dipl.oec.  –  SoftConsulting s.p. 

Smatra da razvoj karijere bez kontinuiranog ulaganja u osobni razvoj i unapređenje znanja i vještina nije moguće postići u 21. stoljeću. Konstantno usavršavanje i stjecanje novih znanja i vještina podjednako važno, za uspješnu karijeru, koliko je značajno disanje za naš život i zdravlje.

X